U vrijeme sve veće popularnosti moderne hrvatske rakije, kada je postalo uobičajeno naručiti rakiju u kafiću, klubu ili restoranu, često se postavlja pitanje koju rakiju odabrati. Treba li slijediti aktualne trendove, odabrati bijelu ili rakiju koja je dozrijevala u drvenoj bačvi, držati se određene voćne sorte ili se odlučiti za mladu odnosno staru rakiju?
Pojmovi mlada i stara rakija prilično su široki. Ove žargonske definicije ne odnose se nužno na starost rakije u doslovnom smislu, već ponajprije na način i trajanje njezina dozrijevanja. Tako se razlikuju rakije stabilizirane u posudama od nehrđajućeg čelika tijekom razdoblja do dvije godine, rakije koje su dozrijevale u hrastovim bačvama do tri godine te rakije njegovane u hrastovim ili barrique bačvama pet, deset ili više godina.
Stabilizirane i kratko odležane rakije
Mladima se najčešće smatraju rakije koje su stabilizirane ili su dozrijevale u posudama od nehrđajućeg čelika najviše dvije godine. One su bezbojne, a uglavnom je riječ o voćnim rakijama od marelice, breskve, višnje, kruške, dunje ili grožđa.
Takve su rakije lagane, mirisne, voćne i lepršave. Odlikuju ih nježniji aromatski kompleksi, svjež miris voća od kojeg su proizvedene i note zrelih plodova. U završnici mogu biti vrlo zanimljive, a dugo nakon kušanja ostavljaju dojam voćne svježine, gotovo kao da je upravo kušan svježi plod od kojeg su proizvedene.
Mlade rakije stabilizirane u posudama od nehrđajućeg čelika pogodne su i za pripremu koktela. Barmeni ih sve češće koriste kao osnovu za stvaranje suvremenih kombinacija u kojima se ističu prirodne voćne arome.
U skupinu mladih rakija mogu se svrstati i one koje su do tri godine dozrijevale u hrastovim bačvama. Najčešće je riječ o rakijama od šljive i dunje. Takve rakije već posjeduju određenu razinu kompleksnosti, poprimaju zlatnožutu ili tamniju žutu boju te zadržavaju voćnu svježinu obogaćenu blagim utjecajem drva i aromama koje će daljnjim dozrijevanjem postajati sve izraženije.
Dugo njegovane rakije
Starima se smatraju rakije koje su dozrijevale pet ili više godina, bilo u klasičnim hrastovim bačvama bilo u novim barrique bačvama. Najčešće je riječ o rakijama od šljive, premda pojedini proizvođači i rakije od dunje ostavljaju na dozrijevanju pet ili više godina.
To su posebne rakije izraženih okusa, složenih aromatskih profila i mirisnih nota nastalih dugotrajnim dodirom s drvom. Snažne su, kompleksne i karakterno potpuno drukčije od mladih rakija.
Stare rakije, posebno one pažljivo njegovane u vodećim hrvatskim destilerijama, svojom strukturom i kompleksnošću mogu podsjećati na vrhunske konjake ili single malt viskije. U njima se mogu prepoznati primarne, sekundarne i tercijarne arome, složeni mirisi te duga i upečatljiva završnica.
Takve rakije izvrsno se sljubljuju s kvalitetnom tamnom čokoladom, cigarama, jelima visoke gastronomije i jelima pripremljenima prema načelima slow food kuhinje.
Rakije njegovane pet, deset ili više godina sve su cjenjenije među dobrim poznavateljima. Upravo bi takvi proizvodi mogli privući i zahtjevnije inozemne konzumente te im približiti hrvatsku rakiju, njezinu kvalitetu i raznolikost.
Dugo odležane rakije ponos su svake destilerije koja posjeduje dovoljno kapaciteta, znanja, strpljenja i odgovarajuće tehnologije za provođenje složenog i zahtjevnog procesa njihova stvaranja. Njihova cijena može biti viša, ali proizlazi iz kvalitete sirovine, dugotrajnog dozrijevanja, zauzetog skladišnog prostora i rada uloženog tijekom cijelog procesa proizvodnje.
Dva potpuno različita svijeta rakije
I mlade i stare rakije mogu biti proizvodi vrhunske kvalitete. Kada su proizvedene u hrvatskim destilerijama koje vode računa o svakoj fazi proizvodnje i kvaliteti konačnog proizvoda, obje kategorije zaslužuju pozornost.
Ipak, mlade i stare rakije predstavljaju dva vrlo različita svijeta. Zajednički im je naziv rakija, dok se njihov aromatski profil, tekstura, način posluživanja i cjelokupan doživljaj kušanja znatno razlikuju.
Mlađim konzumentima i onima koji tek otkrivaju svijet hrvatskih rakija kompleksnost dugo odležanih rakija može u početku biti previše zahtjevna. Njih će češće privući lakoća, svježina i naglašena voćnost mladih rakija.
Dugo odležane rakije od šljive i dunje uglavnom su namijenjene iskusnijim ljubiteljima koji znaju kako ih kušati, u kojim ih prigodama posluživati i s kojom ih hranom sljubiti.
Dobra usporedba može se napraviti sa svijetom vina. Mlade rakije mogu se usporediti sa svježim bijelim vinima, dok stare rakije svojim karakterom podsjećaju na dugo odležane cabernet sauvignone, merlote i bordoške kupaže.
Različitost ovih dviju kategorija predstavlja prednost jer omogućuje postupno upoznavanje novih i mlađih konzumenata sa širokim rasponom stilova hrvatske rakije.
Rakija za mlađe i iskusnije konzumente
Mlađi konzumenti često će najprije odabrati mlade, lepršave voćne rakije nježnijih okusa i pristupačnijih aromatskih profila. Mogu se piti samostalno, dobro rashlađene, s ledom, razrijeđene soda-vodom ili kao dio koktela.
Njihov izražen voćni karakter lako je prepoznatljiv i privlačan onima koji tek ulaze u svijet jakih alkoholnih pića. Kada prepoznaju da takve rakije mogu biti vrhunski proizvodi visoke kvalitete, otvara im se put prema otkrivanju složenijih i dugo odležanih rakija.
Iskusniji ljubitelji rakije češće će naglasak staviti na starije primjerke. U njima će uživati polaganim kušanjem, najčešće na sobnoj temperaturi ili temperaturi preporučenoj za određeni stil rakije.
Otkrivat će slojeve aroma nastale radom tehnologa i majstora kupažiranja, pažljivim praćenjem razvoja destilata te pravilnim odabirom bačve i vrste drva u kojem je rakija dozrijevala.
Upravo ova dva tipa rakija mogu zainteresirati širok raspon konzumenata. Putujući od lakših i svježijih prema snažnijim i kompleksnijim rakijama, otkriva se bogat svijet voćnih okusa i aroma.
Ta aromatska paleta započinje svježim i voćnim notama, a nastavlja se prema začinskim, vanilijskim, marcipanskim, čokoladnim, duhanskim i drvenastim tonovima.
